Postavljanje svjetla za portrete
U ovom dijelu pokušat ću objasniti 10 različitih postavki reflektora koji se koriste prilikom snimanja u studiju ili nekom prostoru. Svjetlo je najvažniji element u fotografiji i pravilno postavljanje, usklađenost jačina različitih izvora svjetla i ponekad maštovitost u kombinacijama od ključne su važnosti za kvalitetu i ljepotu fotografija. U svakom primjeru je fotografija i skica postavke reflektora kojom sam dobio tu fotku. U kratkom tekstu kod svake fotografije pokušat ću objasniti odnose, jačinu i parametre tih izvora svjetla. Plavom bojom označeni su flashevi, a crvenom lampe sa žaruljom. Bitno je znati da je razlika u toplini svjetla između flasheva i žarulja velika pa su time i boje ta dva svjetla bitno različite što omogućuje razne maštovite kombinacije. Pa krenimo redom…
Apsolutno najklasičnija postavka. Zahtijeva 3 manje-više ista izvora svjetla. U ovom slučaju to su 3 flasha. Prednji flash postavljen je frontalno, lagano podignut u odnosu na glavu modela. Time smo dobili malu blagu sjenu ispod brade. Na flashu je softbox (ili kišobran, svejedno) da dobijemo mekoću i raspršenost svjetla. Podešen je na maksimalnu jačinu da dubinska oštrina bude što veća. Dva flasha otraga služe da izbijele pozadinu (pozadina je bijeli papir) i podešena su na 1/3 snage. U tom odnosu koliko će ti flashevi biti jaki najvažniju ulogu igra udaljenost modela od pozadine. Ako je model preblizu, svjetlo koje bi bilo prejako moglo bi stvoriti kontralight. Ako imamo dovoljno prostora da odmaknemo model, jačina pozadinskih flasheva može biti i veća….Isto tako ovdje sam stavio 2 flasha kao primjer jer fino očiste pozadinu svaki sa svoje strane i nema prijelaza bijele u sivu, ali i jedan je sasvim dovoljan. Te postavke se lako mogu kopirati sa dva obična flasha. Samo je poželjno prednji smekšati na neki način (kišobranom ili recimo postoji Hamin balon koji se može montirati na flash i služi omekšavanju svjetla).
Gotovo identičan kao i primjer 1 s time da sam ovdje koristio 2 prednja flasha na maksimalnoj snazi. Inače je u očima modela lako uočiti koja je postavka korištena. Na ovoj fotki u očima se jasno vide odbljesci 2 softboxa. Ovo je postavka za one koji imaju neograničenu količinu flasheva na upotrebu. Inače svi parametri su isti kao i na primjeru 1.
Na ovoj fotki dodan je mali kontralight po vratu. Često se u komentarima fotografija na sličnim primjerima na HRPC-u spominje preeksponiranost što u ovakvim slučajevima sigurno nije greška. S vremenom i iskustvom nauči se razlikovati jasnu namjeru i naglasak na nešto od greške. Ovdje je tim malim bljeskom fotka dobila na punoći i interesantnosti. Postavljen je jedan prednji flash u sličnim parametrima kao na gornjim primjerima i jedan SPOT flash na vrat. Spot je direktno usmjereno svjetlo koje je obično koncentrirano u mali snop i služi upravo za ovakvu vrstu naglašavanja. Spot da bi bio dominantan mora biti 1-2 blende jači od prednjeg svjetla. Npr. ako smo ekspoziciju prednjeg svjetla izmjerili na 1/60 f 8 spot mora imati 1/60 f11 ili f16… na aparatu snimamo s postavkama prednjeg svjetla. Dakle spot JE preeksponiran, ali to definitivno nije greška. Na ovoj fotki snimano je na crnu pozadinu ali ako se snima na bijelu samo se doda još jedan flash na pozadinu u postavkama iz prethodnih primjera.
U principu ista stvar kao u prethodnom primjeru, jedino sam ovdje htio pokazati upotrebljvost te postavke na otvorenom. Vrlo često se baš takav bljesak koristi da bi dočarao sunce. Sunce je inače teško kontrolirati jer je previsoko i stvara gomilu neugodnih sjena ispod nosa i u očima pa su ovakva rješenja vrlo česta. Model se postavi u sjenu i složi se rasvjeta. Sunčeva svjetlost ovdje obasjava samo pozadinu i na fotki se ne vidi da model zapravo stoji u potpunoj sjeni. Jedino ovdje nije spot nego otvoreni flash na punoj snazi da pokrije čitavu visinu tijela modela.
Miješanje svjetla različite topline. Ovdje model stoji pokraj prozora i dnevno svjetlo kroz prozor joj osvjetljava polovicu lica. Lampa sa žaruljom postavljena je na suprotnu stranu. Zbog veće topline žarulje ona na filmu daje lijepu toplu žutu svjetlost. Dnevna svjetlost je tu otišla malo u plavo. Miksom tih dviju boja može se dobiti na interesantnosti motiva. Može se miksati na razne načine i razne odnose jačina tih dvaju izvora. To je više manje prepušteno mašti svakog osobno. Još jedna lampa je postavljena na pozadinu da ona ne utone u mrak, već da bude zlatno žuta.
Vrlo slično kao i prethodni primjer samo s razlikom da je ovo snimljeno na film za UMJETNU rasvjetu. On na žarulju reagira kao na normalno svjetlo i zato je tu lice modela normalne boje, dok dnevnu svjetlost taj film prepoznaje kao plavu. Od tuda ta jaka plava boja na kosi. U digitalnoj fotografiji pretpostavljam da se slične stvari mogu dobiti igranjem s white balansom. Ja osobno kako snimam samo analogno zadržao bih se na primjerima iz analogne fotografije.
Sličan prošlim primjerima samo ovdje je zaigranost svjetla dobivena jakim dnevnim svjetlom koje prolazi kroz granje i prozor i rasipava se po modelu. Da se ostavi samo taj izvor svjetla kontrast bi bio prevelik. Zato je poželjno malo flashom očistiti tamne dijelove i smanjiti kontrast. Flash bi trebao biti podešen otprilike na jednu ekspoziciju manje nego prirodno svjetlo. Jer ovdje dominantno svjetlo mora ostati to prirodno «šareno» svjetlo, a flash je ovdje samo da očisti prekontrastne djelove. Kad bi flash bio prejak potpuno bi progutao to dnevno svjetlo i razigranost bi nestala.
Ovdje je jedna kombinacija nekih prošlih primjera. Studijska fotka snimljena s flashevima, ali u ovom slučaju umjesto spot flasha dodan je reflektor sa žaruljom da bi dobili ovaj lijepi žuti ton na kosi. Obično to dosvjetljavanje na bijeloj pozadini i ne izgleda toliko dobro tako da je bolje staviti pozadinu u nekoj boji ili crnu. Flashevi i lampa trebali bi biti na istoj jačini ili što je moguće više usklađeni. Svaki preveliki odmak u jačini učinio bi jedan dio fotografije ili pregoren ili drugi pretaman.
Zadnja dva primjera više su primjeri potpunog igranja i eksperimenata nego nekakvog klasičnog postavljanja rasvjete. Ovdje je jedan flash postavljen sa strane dosta podignut u odnosu na modela, a drugi je spot na pozadinu da se dobije ovaj krug koji se zatamnjuje prema krajevima. Prednji flash je otvoren bez softboxa da dobijemo oštro svjetlo i oba su otprilike jednake snage.
Jedan flash visoko iznad modela. Klasični primjer igranja sjenama i odrazom. Ovdje nema baš nikakvih pravila i svjetlo se može postavljati apsolutno po vlastitom ukusu i mašti. Evo, u ovim primjerima pokušao sam objasniti neke postavke koje sam koristim. Toga se ne treba držati kao nekih strogih pravila već više kao početnih parametara i primjera koji mogu pomoći prilikom postavljanja i eksperimentiranja. Važno je iz vlastitog iskustva shvatiti kako se svjetlo ponaša i naučiti ga što bolje kontrolirati. Ne treba se plašiti eksperimenata, a i iz vlastitih grešaka se najbolje uči. Isto tako samim postavljanjem svjetla može se dodatno naglašavati sama priča svake fotografije.
