Šta je foto-novinarstvo?
Jednostavnim rijecima, to je pricanje price fotografijama. Ali ono nije samo to to je istovremeno i prenosenje istine. Foto – novinarstvo pruža informacije i zabavlja. Foto-novinar nije tek netko tko ode na neko dešavanje i snimi par snimaka, on mora dati puni uvid citatelju.
Foto-novinarstvo je postalo sastavni dio našeg života u vrijeme drugog svjetskog rata, kada su snimci sa bojišta prenosile obiteljima kod kuce ono što se dešava. Citatelji svih novina zavise od fotografija koje ili nešto dodaju prici ili ih bliže povezuju sa pricom.
Zašto je foto-novinarstvo važno?
Svaki dan se oslanjamo na foto-novinare. Foto-novinar sve više postaje videograf, ali u svakom slucaju, radi se o pricanju price vizualnim sredstvima umjesto rijecima. Iako nam emisije TV novosti vijesti brže, ipak cemo uzeti dnevne novine i procitati detalje. Fotografije prave ili uništavaju novine. Samo su novine “Wall Street Journal” preživjele sve ove godine bez fotografija na svojim stranicama. Naš je zadatak da se pobrinemo da se istina sazna. Obje strane u nekoj stvari nastoje pricu okrenuti u svom pravcu, i samo putem nepristranog novinarstva prava istina može biti kazana ili predstavljena, tako da mi sami možemo zakljuciti o tome što je prava istina. Svakako, rijeci same mogu prenijeti pristrasnost i videnje osobe koja ih je napisala. Fotografije se vide i shvacaju kao nepromjenjiva istina. Fotografije nas vizualno povezuju sa pricom i pomažu našu identifikaciju sa njom. Fotografi koji rade na polju novinarstva moraju
shvatiti da njihova zadaca nije samo da snime fotografiju i da za to budu placani. Oni uzivaju veliki nivo povjerenja javnosti a koji se ne smije niti u kom slucaju narušiti.
O etici
Etika foto-novinara mora biti prva i primarna misao na umu fotografa dok bilježi povijest. Tokom godina, fotografije su bivale lažirane na razne nacine, a istinski fotograf nastoji da postigne da fotografije koje su prikazane na stranama njihove publikacije budu tocne. Kao foto-novinar, morate shvatiti da nije vaš posao da pravite vijesti, nego da ih bilježite. Stoga, ako fotografirate sastanak dva gradska vijecnika i pomjerite ih da biste snimili bolju fotografiju, vi mijenjate istinu. Promijenili ste scenu. Ako vi sami na bilo koji nacin postanete dio price, onda vi zavodite publiku. Sa digitalnim dobom u kojem se nalazimo postaje sve vece iskušenje zakopcati otkopcani šlic, ukloniti neugledni ožiljak sa necijeg lica, ili okrenuti fotografiju da dobije na vizualnoj privlacnosti, ali sve ovo predstavlja laž, a mi moramo sacuvati naš kredibilitet. Svaka osoba koja stupa na polje foto-novinarstva mora imati jaku eticnost i da ucini samo
ono što je ispravno, inace postajemo samo tabloid gdje nitko ništa ne vjeruje, nego se samo cita iz zabave.
Foto-novinarstvo kao karijera
Karijera foto-novinara je zanimljivo polje. U zavisnosti od vaših želja, možete putovati svijetom, po egzoticnim zemljama, ili bilježiti povijest svoga grada u lokalnim novinama. To znaci ici na mjesta gdje drugi ne mogu. To znaci biti kreativan. Vrlo je uzbudljivo otvoriti stranice magazina ili novina i vidjeti fotografiju ispod koje piše vaše ime. Ali to takoder znaci i nisku placu, puno rada, ponekad u neuobicajeno vrijeme. To znaci stres
od imperativa poštivanja rokova. To znaci sudaranje glavom sa drugima, ponekad mnogo agresivnijim fotografima. Postoje i fizicka ogranicenjima. Ponekad morate na velike udaljenosti nositi svoju tešku opremu. Ponekad morate raditi sa ne baš tako ugodnim kemikalijama, ako sami izradujete film. To nije glamurozan posao. Postoji nekoliko vrsta opcija zapošljavanja koje stoje foto-novinarima na raspolaganju. To su: radni odnos, slobodni fotograf i fotograf po ugovoru. Svaki status ima svoje prednosti i
mane, kao što cete vidjeti iz daljeg teksta.
Radni odnos – Staffers
Osoblje, osoba u radnom odnosu je ona koja radi puno radno vrijeme za neku publikaciju. Ovakav fotograf ima sve beneficije koje sa sobom nosi radni odnos: redovnu placu, zdravstveno i penzijsko osiguranje, slobodne dane, smanjenje poreza, mogucnost korištenja opreme i minimalne osobne troškove. Medutim, fotografije koje snimi fotograf u radnom odnosu postaju vlasništvo publikacije za koju radi. Njihov raspored i zadatke odreduje publikacija, i u dosta slucajeva, ovaj fotograf
mora da obavlja i znacajan dio post-produkcijskog posla.
Slobodni fotograf – Freelance
Slobodni fotograf je fotograf koji radi za sebe. On postavlja pravila prema kojima snima, odlucuje koje zadatke da snima, ima punu kreativnu kontrolu nad svojim radom i nije ogranicen da snima za samo jednu publikaciju. On takoder odlucuje kada i koliko želi raditi. Slobodnjak se može upustiti i u druga podrucja fotografije, osim foto-novinarstva i snimati vjencanja, reklame, i raditi u studiju. Ali slobodni fotograf nema placeno zdravstveno osiguranje, niti penzijsko osiguranje, niti nekoga drugoga tko bi vodio racuna o njegovom placanju poreza, niti ima mogucnost korištenja opreme koja je vlasnistvo publikacije kojoj
prodaje fotografije. Najveca mana je što slobodnjak nema ravnomjeran posao. On mora ici i nalaziti posao za sebe.
Fotograf po ugovoru – Stringer
Fotograf po ugovoru je mješavina fotografa u radnom odnosu i slobodnjaka. Fotograf po ugovoru je slobodnjak koji prvenstveno fotografije nudi jednom izvoru. Prednost je što imate dobar nacin prodaje svoga rada, dok je placa dosta stabilna. Veci dio ostalih aspekata rada
je slican onima kod slobodnjaka ali je sigurno da ce, ako ode i snimi neki dogadaj, imati kupca za svoje fotografije.
Film vs. Video
Danas, medu foto-novinare spada i osoblje koje snima video vijesti. U stvari, videografi cesto imaju bolju mogucnost pristupa nekom dešavanju nego fotografi. Uobicajeno je da se i video i klasicni fotografi vide duž terena gdje se odvija neki sportski dogadaj. I jedni i drugi imaj usvoje tržište. U stvari, danas se pojavljuje i nova vrsta fotonovinara
a to su fotografi koji rade oboje.
Platypus
Platypus je cudna kategorija koju je teško klasificirati. Ovaj se termin odnosi na novu vrstu foto-novinara koji koriste i video i klasicnu fotografiju da bi zabilježili neki dogadaj. U svojoj torbi, pored 35mm filma, nose i malu video kameru. Pojavljuje se sve više ovakvih višenamjenskih fotografa. Nema sumnje da sposobnost fotografa da snima i jedno i drugo,
video i klasicnu fotografiju, u zavisnosti od samog dogadaja i fotografa, uvelike povecava njegov tržišni potencijal.
Tržište 21. Stoljeca
Kako se bliži novi milenij, svijet se sve više razlikuje od onoga kakav je bio prije tek nekoliko godina. Danas se nalazimo u “dobu informacija”. Ljudi žele informacije, ukljucujuci i vizualnu ilustraciju, i žele ih brzo. Sa pojavom CNN-a koji pokriva dešavanja u cijelom svijetu i to cim se dese (ako ne i prije), ljudi su se navikli da dobijaju informaciju odmah. Doba informacija se zasniva vecim dijelom na kompjuterima, i kompjuteri su pokretacka snaga i za najvecu pojedinacnu revoluciju stoljeca – interneta. Ne tako davno, trebalo bi nekoliko sati da se snimak dopremi od fotoaparata do štamparije. Dogadaj je trebalo snimiti, razviti film, a ako je dogadaj bio daleko, snimak se morao odnijeti do telegrafa i poslati izdavacu, koji je onda sliku prilagodavao i štampao. Danas, fotograf napravi snimak, otrci do automobila, ukljuci digitalnu kameru u laptop i
elektronskom poštom, preko interneta, koristeci celularni modem, snimak pošalje izdavacu. Izdavac može dobiti snimak u roku od nekoliko minuta od kada je snimljen, i izdati novine u roku od nekoliko sati.
Hibrid/digitalni film sve više postaje standard. Mnogi fotografi još uvijek više vole raditi sa filmom, ali skeniraju negative ili slajdove, a onda kompjuteri rade sve ostalo dok ne dode vrijeme za štampanje.
Pristup, pristup, pristup!
Jedna od najznacajnijih beneficija koje imate kad ste clan tiska jeste to što imate pristup svim dešavanjima. Dok drugi ljudi moraju placati da dodu na neki dogadaj, i sjediti na lošim mjestima, fotografi ce dobiti mjesta u prvom redu, i to najcešce bez ikakve naknade. Naravno, vi radite, i cesto nemate vremena niti uživati u tome što se dešava, ili ponekad, vidite samo dio dešavanja. Pristup je najvažnija briga novinskih fotografa. To je jedna od nekoliko stvari koju imate koja vam daje prednost nad drugim ljudima. To je ono za što se najviše borimo da dobijemo. Pristup se odobrava po metodi “velikog psa”. To znaci, što je veci pas, to mu je bolji pristup. To znaci da kad se radi o nekom važnom dešavanju, fotografi iz nacionalnih agencija mogu imati bolji pristup nego fotografi iz lokalnih novina, cak i ako se dogadaj održava u vašem gradu.
Novinska fotografija
Postoji nekoliko vrsta zadataka na koje ce foto-novinar naici u svom svakodnevnom radu. Veci dio su kratkorocni dogadaji, gdje trebate donijeti jednu ili dvije fotografije nekog dešavanja. Cesto ne znate sadržaj price, pa cete prizor snimiti iz nekoliko razlicitih kutova, pokušavajuci uhvatiti sve kljucne aktere u nadi da cete pravilno pogoditi i uhvatiti ono što reporter treba. Ponekad cete ipak uzeti ucešca u dugorocnijim projektima koji se mogu protegnuti na dane ili mjesece. Tu spadaju price u slikama i foto eseji.
Foto-tipovi – Kratkorocno
Kratkorocne fotografije su kruh svakodnevnog rada novinara. Fotograf može imati šest ili više zadataka u jednom danu, i nece imati puno vremena da provede na jednom mjestu kako bi snimanje izvršio iz svih kutova. Obicno, publikacije objavljuju po jednu ili dvije fotografije
kratkorocnih zadataka. Vrste zadataka se klasificiraju na slijedeci nacin:
Novosti sa lica mjesta Fotografije sa lica mjesta su one kada se nadete na lokaciji gdje se nešto desilo. Tu mogu spadati automobilske nesrece, požari, pljacke i druge vijesti koje treba stici. Poziv za višestruku automobilsku nesrecu na autoputu se pojavi na policijskoj radio stanici i vi žurite na mjesto dešavanja da zabilježite pricu. Vijesti sa lica mjesta mogu biti vrlo aktivne i ponekad opasne. Vi ste tu kad se nešto dešava, i možete se naci uhvaceni u nepredvidljivu prirodu ljudskih bica.
Redovne vijesti
Medju ovakve zadatke spadaju konferencije za novinare, posjete uvaženih licnosti vašem kraju, novosti sa lica mjesta, ili zakazani dogadaji. Generalno, fotografije vijesti kojima se bavi ovaj kurs iza sebe imaju odredenu dozu planiranja, i generalno se uklapaju u vaš svakodnevni raspored snimanja.
Portreti
Mnoge price se odnose na ljude, i pisci i urednici žele fotografiju osobe koja ce pratiti pricu. Novinarski portreti nisu studijska vrsta portreta, ali su, generalno, portreti osobe dok obavlja neku radnju koja predstavlja vijest. Na primjer, u prici se radi o nekom nastavniku; dakle, snimite ga dok radi sa svojim ucenicima. Portreti su vrlo uobicajena vrsta fotografije.
Tematske fotografije
Tematske fotografije obicno prate clanke koji ne moraju uvijek biti vijest. To može biti fotografija jela za restoran ciji se prikaz priprema, ili neki drugi slican dogadaj. Ovakve se fotografije obicno unaprijed planiraju i one daju mogucnost fotografu da pokaže svu svoj kreativnost.
Divlja umjetnost (Wild Art)
Divlja umjetnost je forma sama za sebe. Ponekad, publikacijama samo trebaju fotografije da popune prostor koji nije prodan za reklame ili kada tekst price ne ispuni cijeli prostor. Divlje fotografije su fotografije koje fotograf snimi dok radi na nekom drugom zadatku a primijeti nešto zanimljivo, poput psa koji sam šeta, ili djeca koja se igraju sa prskalicom. Ove fotografije omogucuju publikaciji da stekne dojam o društvu, dopunjava njen kontinuitet i može biti ono što umanjuje grubost fotografija novosti koje cine novine.
Sport
Sport je prica za sebe. Vecina velikih publikacija imaju posebnu sekciju samo za sport, koje mogu biti jednako bogate kao i sekcija vijesti kad se radi o broju fotografija, ako ne i bogatije. Sport je jedno podrucje vijesti gdje je novinarima dopušteno da budu pristrani.
Dopušteno je navijati za domaci tim i biti pristran prema njima. Citateljima je stalo do igraca i trenera domaceg tima. Gosti su neprijatelj koji se pojavi jedan dan i ode nakon utakmice. Umjetnost sportskih fotografija je dovoljan predmet za zaseban seminar. Vecina novinskih fotografa ce u nekom momentu svoje karijere biti u situaciji da pokrivaju sportske dogadaje, što je zabavno i uzbudljivo podrucje.
Gotovo svaki fotograf ce prije ili kasnije biti u stanju da snimi dramaticnu akciju. Mnogo teže, i mnogo izazovnije, je napraviti emotivne snimke. To može biti snimak navijaca koji stoji sa strane, ili igraca koji dobija ili gubi. Treneri cesto mogu dati intenzitet i emocije, njihove snimke ne treba odbaciti.
Foto-tipovi – dugorocni
Fotografi mogu uzeti udio u širem korištenju fotografija. Dva podrucja koja to omogucuju suprice u slikama i foto-eseji.
Price u slikama
Price u slikama obicno potjecu sa jednog dogadaja ili višestrukih dogadaja koji se odvijaju u kratkom vremenskom roku, gdje fotograf prica pricu uz pomoc više fotografija. Obicno se tu radi o pokrivanju nekog festivala, ili fotografijama štete nastale nakon oluje, gdje ce cijela stranica biti posvecena vecem broju fotografija dogadaja. Ovo se ne dešava cesto, ali može postici vrlo dramatican ucinak kada se predstavi publici.
Foto eseji
Foto eseji su slicni pricama u slikama, osim što one predstavljaju bilježenje dogadaja u jednom vremenskom periodu. Pokrivanje problema beskucnika, ili pratiti studente tokom školske godine, ili novinski predstavljati život policajca koji se bori protiv droge predstavljaju
neke primjere eseja. Ove se slike snimaju u nekom vremenskom razdoblju i prezentiraju se na kraju price.
Razvijati stil
Vecina fotografa, nakon odredenog vremena, usvajaju jedan model snimanja koji ce se nazivati “njihov stil”. Cesto možete uzeti novine i bez gledanja na natpis ispod fotografije odmah znati tko je snimio koju fotografiju. Stil je važan za identitet, ali je on nešto što morate sami razviti i ne smijete ga forsirati. Stil mogu postati i ogranicenje. Fotografi uvijek
treba da traže nove kutove i nove nacine da predstave iste ideje.
Oprema i tehnologija
Oprema za fotoaparat
Foto-novinar je portabl fotograf. Gotovo svi snimci, osim možda nekih portreta ili tematskih fotografija, snimaju se na terenu. Vecina koristi 35mm aparate zbog brzine i spremnosti koji su kljucni za fotografa. Neki mogu biti uspješni sa opremom srednjeg formata, ali pošto fotonovinari
žele da budu pokretljivi, najcešce se odlucuju za manji 35mm format.
Upravo kao što svaki foto-novinar ima svoj stil, imaju i svoje ideje o opremi koju nose sa sobom. U minimalnom izdanju, njihova torba treba da sadrži širokokutni objektiv, normalni objektiv i kratki telephoto objektiv. Tu bi se trebale naci i barem dva fotoaparata i bljeskalicablic. Filteri i druga dodatna oprema je manje važna pošto foto-novinari, barem kad se radi o
fotografijama vijesti, rijetko imaju vremena da stavljaju razlicite filtere.
Mnogi fotografi se odlucuju da nose brzi zoom objektiv, kao npr. 20-35mm F2.8, 35mm- 70mm F2.8 i 70-200mm F2.8 objektiv. Sa tri objektiva, pokrivaju se sve uobicajene dužine fokusa koje se mogu koristiti pri razlicitom osvjetljenju. Ovakva kombinacija je najfleksibilnija
za najveci broj uobicajenih situacija. Ipak, neki fotografi ne vole zoom i radije nose više objektiva.
Ostala oprema za koju je bitno da se nade u torbi fotografa jeste mobilni telefon, pejdžer, skener za policijske radio komunikacije, bilježnice (za identifikaciju ljudi i fotografija), olovke, i, naravno, puno filmova.
Srebrna tamna komora
Ranije je vrijeme koje se provodilo u tamnoj komori bilo gotovo isto kao i vrijeme provedeno na terenu. Mnogi fotografi sami razvijaju ili izraduju svoje filmove i prave potrebne otiske. Kako se digitalni svijet poceo inkorporirati u medijski svijet, otisci su ostali po strani prepuštajuci teren skeniranju slika direktno sa negativa. Ipak, u zavisnosti od izdavaca i
tehnologije koju koristi, možda cete trebati raditi na tradicionalan nacin u tamnoj komori. Ali u svakom slucaju, sa svakim danom kako digitalno postaje važnije, srebrna tamna komora postaje sve više izumrli dinosaur.
Digitalna tamna komora
Moderne tamne komore nikad nisu potpuno tamne. Doba digitalne fotografije je pred nama, i brzim korakom napreduje. Mnoge novine su potpuno digitalne i uopce ne koriste snimak. Koriste skupe digitalne kamere koje se isplate vec prve godine zbog uštede u nabavci i
razvijanju filmova. Za fotografije koje im se donose imaju skener. Podaci se prenose sa kamere na kompjuter, i ništa nije u fizickom obliku dok ne dode do mašina za tiskanje. Digitalna tamna komora sadrži kompjutere, opremu za komunikaciju, skener i software za obradu slika, od cega ništa nije niti nalik na uvecivace i kemijske tacne iz prošlosti. Mnogi su
ljudi hibridi izmedu srebrne i digitalne fotografije. Možda još koriste film da uhvate neki prizor, ali skeniraju negative ili otiske, i preostali dio procesa je digitalan. Stoga, sada nije samo važno da fotograf poznaje svoju foto-opremu, nego mora biti i strucan korisnik
racunara.
Kompjuteri i komunikacijska oprema
Pošto je danas brzina tako važna, što brže možete donijeti svoj snimak do ruku urednika, to ce konkurentnija biti vaša publikacija. Najbrži nacin slanja snimka uredniku je da ponesete digitalnu kameru (aparat) i odmah nakon snimanja prikacite se na laptop kompjuter na terenu, obradite snimak na licu mjesta, i onda, koristeci svoj celularni modem (modem je
sprava uz pomoc koje jedan kompjuter ostvaruje vezu sa drugim da bi razmijenio podatke) prenesete snimak uredniku u roku od nekoliko minuta. Kako se povecava ulog da budete prvi koji objavi snimak, tako se povecava i nivo tehnologije koju koristite.
Život na ulici, zakon i red
Postoji jedna konstanta u životu foto-novinara. U nekom trenutku cete morati da rješavate zakonska pitanja i probleme. To može znaciti objašnjavanje sa policajcem na mjestu nesrece koju obradujete ili sastavljanje ugovora za korištenje fotografije.
Što znaci ometanje posjeda?
Gdje se povlaci crta izmedu slobode tiska i prava na zaštitu privatnosti?
Ovo su sve podrucja gdje znanje, suosjecanje i sposobnost suradnje sa drugima mogu biti od velike koristi. Ove su teme u nekim slucajevima široke, ne postoje definitivni odgovori, pa cemo se stoga ovoga predmeta samo kratko dotaci.
Autorska prava
Jedno od najvažnijih pitanja sa kojima se suocava fotograf i jedan od njegovih najznacajnijih resursa jeste njihovo vlasništvo nad fotografijama. Ovo podrucje malo tko potpuno razumije, mada ima utjecaja na mnoge.
Generalno pravilo koje važi je da je na fotografiji postoje autorska prava od onog trenutka kad se zatvori blenda. Postoji i dodatna zaštita, poput stavljanja obavijesti o autorskim
pravima na slike, ili podnošenja formalnog zahtjeva za autorska prava odgovarajucem organu. Inace, stavljanje obavijesti na poledinu negativa ili na okvir slajda koja glasi: “Copyright (c) godina, ime fotografa” je dovoljno da odvrati vecinu ljudi koji bi htjeli nelegalno iskoristiti snimak.
Tko je vlasnik autorskih prava od trenutka kad se zatvori zatvarac fotoaparata zavisi od toga za koga radite. Na primjer ako ste dio osoblja, vaš poslodavac najvjerojatnije posjeduje autorska prava pošto vi radite za placu. Ako ste slobodni fotograf, vi ste vlasnik autorskih prava i vi odobravate pravo korištenja izdavacu za odredenu naknadu za korištenje vašeg snimka. Ako ste fotograf koji radi po ugovoru, vi biste trebali biti vlasnik snimka kao i slobodni fotograf, ali neki poslodavci zauzimaju stav da ako radite za njih na nekom odredenom
zadatku, onda oni imaju autorska prava za snimke nacinjene na tom zadatku. Za slobodnjaka/fotografa po ugovoru, borba za autorska prava sa izdavacima se nastavlja i nema skorog kraja. Vlasništvo nad snimkom je važno. I fotograf i izdavac ga žele, a u odredenim okolnostima vlasništvo je sivo podrucje. Neke novinske agencije na pozadini svog
ceka štampaju klauzuli da kada fotograf potpiše cek da bi ga unovcio, time agenciji prenosi vlasništvo nad snimcima
Dopuštenje modela
Još jedno cesto postavljano pitanje je pitanje koje su nam dozvole potrebne da se snimi ili objavi fotografija. Pravila variraju od zemlje do zemlje, ali u Sjedinjenim Državama važi pravilo da ako snimate fotografiju u urednicke svrhe, kao npr. za novine ili da dokumentirate neku pricu, ne trebaju vam dopuštenja. Medutim, ako ce se lik koristiti u reklami, onda
morate imati potpisano dopuštenje svih koji se na fotografiji mogu identificirati. Stoga ako slikate pocetak maratona i dobijete priliku da tu fotografiju prodate Nike-u kao reklamu za sportsku obucu, svaki trkac koji se vidi na slici mora da potpiše dopuštenje. Dopuštenje za djecu je slicno onom koje potpisuju odrasli, ali je napisano tako da ga u ime djeteta potpisuje odrasla osoba. Takoder, za svu privatnu imovinu koja se vidi na slici mora postojati odobrenje za komercijalno korištenje. Pozitivna strana je da smo mi novinar, i za 99% onoga što mi snimimo ne trebaju nikakva dopuštenja.
Opasne zone
Katkad se od foto-novinara traži da preuzme zadatak koji sa sobom nosi odredeni rizik. Taj zadatak se može odnositi na bilo što, od odlaska u ratno podrucje do prisustvovanja uhicenju dilera droge ili je to jednostavno snimanje djece u parku. Morate biti svjesni svoje okoline. Mladi, naivni foto-novinar ne bi smio nepozvan zalutati na teritoriju neke bande pokušavajuci napraviti fotografije. I sigurno necete zalutati usred
gradanskog rata. Morate imati ulicnu mudrost u odnosu na situaciju u kojoj se nadete. Ne cinite gluposti. Ako vaš posao od vas traži da odete u te “vruce” zone, razmislite da li bi možda nabavka pancira bila dobar potez.
Snimati ili ne snimati
Vi kontrolirate svoj fotoaparat. Vi ste ti koji odlucuje kada okidate, i vi ste ti koji morate snositi posljedice toga što cete fotografirati i što necete. Jasno, ako ste prvi na mjestu nesrece, trebate ostaviti fotoaparat po strani i pružiti pomoc. Pozovite svojim mobilnim telefonom pomoc i ne pocinjite snimati dok pomoc ne stigne. Vaša prva i jedina obaveza u toj
situaciji je da pružite pomoc. Ali postoje i druge situacije i druge okolnosti kada morate donijeti moralnu odluku da li snimati ili ne.
Sivo podrucje snimati/ne snimati jeste podrucje privatnosti. Privatnost i sloboda štampe se cine onim dijelovima ustava gdje postoji najveci konflikt. Gdje se završava pravo javnosti da zna, i gdje pocinje pravo pojedinca na privatnost? Ovo je teško pitanje, ali postoji generalni
koncenzus da ako se osoba nalazi u privatnosti svoga doma ili ureda, onda su vam izvan domašaja, osim ako ste pozvani da udete. Ovdje je potrebno imati takta. Ljudi, bez obzira na status koji imaju u društvu, mrze kad im se fotoaparat gura pod nos cijelo vrijeme. Sama cinjenica da gradonacelnik ruca sa nekim poslovnim covjekom ili sa gradonacelnikom
susjednog grada ne cini vijest. Foto-novinari, bez obzira na to kako ih se prikazuje na TV i u filmovima, trebaju imati savjest. Pitanje da li napraviti snimak ili ne treba uvijek biti na umu, svaki put kad usmjerimo fotoaparat na neki objekat. Tako se postiže razlika izmedu poštovanja i omalovazavanja.
Rad sa ljudima
Ljudi su onaj najvažniji dio gotovo svake novinarske fotografije. Pošto su ljudi tako kljucni za fotografiju, važno je da foto-novinar bude “osoba za ljude”. Neugodne i grube licnosti nece osvojiti poene ni kod urednika niti kod objekta. Fotograf koji izdvoji vrijeme da upozna ljude i uspostavi s njima odnos, može napraviti mnogo izražajnije fotografije.
Zakljucak
Foto-novinarstvo nije za svakoga. Postoji mnogo stvari koje se svaki dan javljaju kao smetnja, ali kada otvorite taj magazin ili novine, i vidite fotografiju sa svojim imenom ispod, osjetit cete trnce po ledima.
Autor: Zocky